U godinama kada prevladavaju nepovoljne vremenske prilike trebat poraditi na imunizaciji i ojačavanju biljaka kako bi što bezbolnije i lakše prošle kritični period razvoja. Kao rješenje u takvim situacijama dolaze aminokiseline.
Aminokiseline stimuliraju razvoj i metabolizam brojnih organa biljke, poboljšavaju učinak mikroelemenata, pospješuju njihov brzi premještaj po biljci u organe u kojima su potrebni.Nije svejedno koji proizvod sa aminokiselinama dodajemo. Bitno je da su one L-konfiguracije i slobodne jer su samo takve iskoristive od strane biljaka i biljka ih brzo asimilira. Biljka sama može sintetizirati aminokiseline i za to troši energiju. Problem nastaje kada je biljka u stresu i nije u mogućnosti sintetizirati aminokiseline u dostatnim količinama. Tada dodavanjem aminokiselina, ne samo da omogućavamo normalan rast i razvoj biljke, već i energiju koja bi se inače trošila na sintezu aminokiselina, biljka može iskoristiti za neku drugu funkciju.
Aminokiseline se koriste folijarno, taj način primjene je najbolji za biljku jer aminokiseline direktno putem lista ulaze u biljku, te pospješuju:
fotosintezu-aminokiseline su fundamentalne za proizvodnju klorofila, povećavajući koncentraciju klorofila i povećavajući fotosintetsku aktivnost uvećavaju energiju biljke
respiraciju, sintezu proteina, sintezu ugljikohidrata, dovode biljku u optimalne uvijete za rast i razvoj, stimuliraju ukorjenjavanje
povećanje i formiranje plodova- povećavaju klijavost peluda. Utječu na uspješnije formiranje plodova, ojačavaju stanične stjenke za dulju sposobnost skladištenja, ubrzavaju proces zriobe utječući na okus i miris
otpornost na stres – stresni uvjeti kao visoka temperatura, suša, mraz, napad štetnika, imaju negativan utjecaj na metabolizam biljaka što se reflektira na smanjen prinos i smanjenoj kvaliteti biljaka i plodova. Dodavanje aminokiselina prije, za vrijeme i nakon stresnih uvjeta opskrbljuju biljke tvarima direktno povezanim sa fiziologijom stresa što rezultira preventivnim i oporavljajućim efektom na biljkama.
Uz aminokiseline u zadnje vrijeme u poljoprivredi koristimo i alge, prvenstveno smeđe alge.
U poljoprivrednoj proizvodnji uglavnom se koriste ekstrakti smeđih vrsta, kao što su Ascophylum nodosum, Ecklonia maxima, Durvillea potatorum, a u manjoj mjeri vrste roda Laminaria spp. i Sargassum spp. U posljednje vrijeme došlo se do spoznaja da i upotreba ekstrakta zelenih i plavih algi također može biti korisna.U početku se na morske alge gledalo kao na organsko gnojivo. Istraživanja koja su kasnije rađena, pokazala su da za povećanja rasta i prinosa, nije zaslužno samo prisutnost hranjivih elemenata. Naime, uočene su i druge prednosti korištenja ovih preparata. Supstance koje sadrže morske alge, kao što su manitol i alginska kiselina, zbog svojih helatnih sposobnosti mogu poboljšati usvajanje i translokaciju hranjivih elemenata. Također je uočeno da biljke bolje podnose stresne situacije, kao oscilacija temperature i dugi sušni periodi, te pokazuju veću otpornost prema uzročnicima biljnih bolesti, dok se plodovi mogu duže čuvati u svježem stanju.
Slika br.1. Smeđa alga
Za poticanje rasta korijena i točaka rasta kod biljaka su odgovorne tri primarne skupine biljnih hormona. To su auksini, citokinini i giberelini. U većini ekstrakta algi, registrirano je prisustvo biološki aktivnih molekula iz dvije grupe regulatora rasta biljaka, auksina i citokinina.
Morske alge se mogu aplicirati u tlo ili folijarno. Pri folijarnoj aplikaciji, morske alge pomažu biljci da uzme elementarne hranjive tvari preko lista, a pri aplikaciji u tlo morske alge povećavaju broj korisnih mikroorganizama za biljku.Aplikacije se vrše u ranim jutarnjim ili kasnim popodnevnim satima (izbjegavati tretiranje kada je sunce najintenzivnije). Izbjegavati prskanje prije kiše ili za vrijeme kiše.