Razlika između organo – mineralih i mineralnih gnojiva

  Osnovna želja svakog proizvođača u biljnoj proizvodnji je proizvesti što više kvalitetnih proizvoda i ostvariti profit. Kako su prirodne zalihe biljnih hraniva u tlu nedostatne, visokim prirodima se iznosi sve više hraniva, koje se nepovratno gubi. Jedino se gnojidbom mogu povećati zalihe pojedinih hraniva u tlu i nadoknaditi onaj dio koji biljka iznosi prirodom. Za znatnije povećanje priroda potrebno je ukupnu agrotehniku podići na višu razinu, gnojidbu posebno, jer ona u povećanju priroda sudjeluje od 50 do 70 %.

U ovom članku ćemo se osvrnuti na mineralna i organo mineralna gnojiva.

 Mineralna gnojiva dobivaju se tvorničkom preradom prirodnih sirovina, a biljkama u lakše pristupačnom obliku daju veću koncentraciju mineralnih tvari.

Mineralna gnojiva su posvuda dostupna i najčešća su vrsta gnojiva u praksi. Proizvode se u različitim formulacijama (ili se to može postići njihovim miješanjem) te su prilagođena za sve biljne vrste i namjene (osnovna, za prihranu), predsjetvenu primjenu, startna, folijarna, za fertigaciju (irigacija + gnojidba) i kemigaciju (irigacija + gnojidba + zaštita); mogu se primjenjivati u svim godišnjim dobima. Brzo djeluju (učinak je vidljiv u roku od 1 – 2 tjedna). Relativno su jeftina; lako i jednostavno se raspodjeluju zbog granulacije (granule, pelete, tekućine, tablete, s omotačima za sporo otpuštanje hraniva, sa ili bez balasta) ili unose aplikatorima u tlo (tekuća i mikrogranulirana).

Slika br.1. Mineralno gnojivo

Negativna strana mineralnih gnojiva je ta su je većina njih vodotopiva, te su mogući veliki gubitci kretanjem vode u tlu ili difuzijom. Pri nepravilnoj uporabi (količina, vrijeme, mjesto primjene) mogu smanjiti plodnost tla, npr. stimulacijom aktivnosti mikroorganizama koji potom ubrzano razgrađuju organsku tvar u tlu, što u duljem vremenskom periodu iscrpljuje tlo. Forsiranje vegetativnog rasta, posebice N-gnojivima, može rezultirati većom potrebom košnje ili orezivanja vinograda i voćnjaka, produljivanjem vegetacijskog perioda, porastom žetvenog indeksa i/ili smanjivanjem merkantilnog dijela. Kod nepravilne, prekomjerne ili pogrešne primjene mineralnih gnojiva, koja su po kemijskom sastavu uglavnom soli, opasnost od štetnih posljedica je visoka; suvišak izaziva nutritivni stres, osmotski ili solni stres, u kontaktu s lišćem dehidrataciju tkiva, ožegotine i defolijaciju (gubitak lišća).

Organo mineralna gnojiva su smjesa organskih i mineralnih gnojiva. Uzimaju najbolja svojstva od obje vrste gnojiva. Povoljno djeluju na kemijska, biološka i fizikalna svojstva tla; omogućuju povećanje populacije mikroorganizama (raste biogenost tla); pojačava se humifikacija (sinteza humusa) te raste sadržaj humusa u tlu; tlo je plodnije.Djeluju dugotrajno tijekom više godina, jer sprječavaju ispiranje biogenih elemenata iz rizosfere vežući ih na organomineralni koloidni kompleks tla kemijski i polarno (oboje raspoloživo za usvajanje). Umjereno stimuliraju rast bilja u duljem vremenskom periodu. Jačaju otpornost biljaka na pojavu bolesti i štetočina.

Ovisno o mineralnom dijelu (NPK)  kod ove vrste gnojiva, mogu biti sporo otpuštajuća gnojiva ili brzo otpuštajuća,ciljana gnojiva.

Anamarija Filipović mag.ing.agroekologije

Slični proizvodi:

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.