Rast svih organizama ograničen je i ovisi o količinama pristupačne hrane. Za biljke to su biljna hraniva koja se dodaju različitim načinima i modelima gnojidbe. Da ne bi došlo do poremećaja ravnoteže biljke, tla i okoliša, gnojidbom možemo osigurati potrebne količine određenih biljnih hraniva, vraćajući te iste elemente u količini koju je potrošila ili iznesla određena kulturna vrsta. Stoga je i zadaća gnojidbe (Butorac, 1999.) reguliranje hranidbenog režima da se osigura dobivanje visokih i postojanih prinosa najbolje kakvoće, te istodobno očuvanje, i po mogućnosti, povećanje plodnosti tla.
Svako biljno hranivo ima i sasvim određenu fiziološku ulogu u biljci, u slučaju nedostatka pojavljuju se tipični znakovi nedovoljne ishrane tim hranivom. Osnovna podjela biljnih hraniva odnosi se na količinu potreba za rast i razvoj, radi toga biljna hraniva dijelimo na:
MAKROLEMENTE (potrebni su u većim količinama)
MIKROELEMENTE (potrebni su u manjim količinama)
Mikrohraniva su slijedeći elementi: bor(B), bakar (Cu), željezo (Fe), mangan (Mn), molibden (Mo), cink (Zn) i klor (Cl).
BOR
Bor je važan elemement u ishrani poljoprivrednih kultura. Osnovna uloga bora je transport ugljikohidrata iz lista u plodove, sinteza ugljikohidrata te pravilno odvijanje cvatnje i oplodnje.
Bor utječe na dozrijevanje, kvalitetu poljoprivrednih proizvoda, smanjuje potrebe za kalcijem, povećava usvajanje kalija. Od nedostatka se deformira novonastalo tkivo. Proizvodnja sjemenki i zrna vrlo je reducirana usljed nedostatka bora. Tipični nedostatak bora kod šećerne i stočne repe izaziva oboljenje pod nazivom trulež srca. Nedostatak bora je prvo uočljiv na tkivu koji raste (vršnom tkivu). To rezultira rozetastim rastom (kod vinove loze naziva se vještičina metla), deformirani plodovi usljed nepravilne oplodnje, žučenje listova i sl. znakovi su nedostatka bora.
Slika 1.
Kod vinove loze pri nedostatku bora otežana je cvatnja i oplodnja cvata jer je klijavost polena vrlo slaba, a kapica nad tučkom (pestićem) teško se odvaja (odlijepi), pa grozd ostaje rehuljav – sitnih bobica (sl.1). Kao i na lišću, tako i na bobicama, u nedostatku bora zamjećujemo žućkaste nekroze, a bobice često budu naborane.
Nedostatak bora čest je na kiselim tlima, pjeskovitim tlima sa visokom količinom oborina i na tlima sa malom količinom organske tvari. Borni ion je mobilan u tlu i može se lako izgubiti ispiranjem. Nedostatak bora je naročito naglašen tijekom sušnog perioda, u uvijetima kada je aktivnost korijena znatno reducirana.
Slika 2. Nedostatak bora kod jagoda
Gnojidba borom najčešće se provodi prije i poslije cvatnje drvenastih kultura, te je uspješna cvatnja osnovni motiv poljoprivrednih proizvođača za primjenu bora u gnojidbi. Vrlo važan zahvat je primjena bora u gnojidbi na kraju vegetacije za koštićavo voće i ljesku.Naime, to su voćarske kulture koje cvatu prije listanja, te nije moguće provesti folijarnu gnojidbu prije cvatnje. Ukoliko se primjeni bor u gnojidbi prije pada lista, bor će se akumulirati u trajnim (drvenastim) organima i biti na raspolaganju na početku cvatnje iduće godine.
Folijarna ishrana borom (putem lista), s tehnološkog motrišta je puno prihvatljivija, a dokazano daje pozitivnije rezultate od dodavanja bora klasičnim putem. Prednost je još u tome što se prihrana može kombinirati i s tretmanima zaštite od bolesti i štetnika, pa se i izvodi u dva ili tri puta, jednom ili dva puta prije cvatnje, a jedan poslije cvatnje.
Iako potrebni u malim količinama, mikroelementi mogu biti značajan ograničavajući čimbenik u rastu i razvoju biljaka te ostvarivanju visokih prinosa i kvalitete.
Anamarija Filipović mag.ing. agroekologije