Jesenska gnojidba je najvažniji zahvat u jesen kod voćnjaka i vinograda. Prije obrade tlo se mora pognojiti organskim ili mineralnim gnojivima. Stajski gnoj, kompost i ostala organska gnojiva obogaćuju tlo humusom, mikroorganizmima i gujavicama te poboljšavaju plodnost tla.
Jesensko gnojenje ima cilj da se unese neophodna količini hraniva potrebna biljkama jer se tijekom vegetacije znatna količina iskoristi za rast i razvoj lisne i drvene mase, kao i samog ploda. Sve te količine koje su potrošene treba putem gnojenja vratiti u tlo, kako bi ponovno bile pristupačne biljkama početkom sljedeće vegetacije.
Voćke se gnoje zrelim stajnjakom svake treće ili četvrte godine sa 300 do 400 kg/100m² ili 100 kg po stablu, a kompostom se gnoje voćke u sadnji. Od mineralnih gnojiva se koriste kompleksna gnojiva sa manjim udjelom dušika NPK 7-14-21,7-20-30 ili 6-18-36, koji ne sadržavaju klor na koji su voćke osjetljive. Količina gnojiva ovisi o vrsti voća i sorti, uvjetima uzgoja u voćnjaku i željenoj kvaliteti voća. Za male voćnjake se preporučuje 1-1,5 kg po stablu ili oko 4-6 kg na stotinu četvornih metara. Način aplikacije ovisi o starosti nasada. U mladim nasadima do 3 ili 4 godine gnojimo u prstenu oko voćke, dok u nasadima u rodu gnojimo u trake ili po cijeloj površini nasada.
Voćke hranjive elemente uzimaju preko korijena ili preko lista. Nedostatak bilo kojeg hranjivog elementa može se negativno odraziti na rast i razvoj voćke. Teško je odrediti univerzalnu formulu za gnojidbu. Zbog specifičnosti pojedinih voćnih vrsta, tipova tala, vremenskih uvijeta, mogu se napraviti orijentacijske norme na temelju istraživanja. Vrlo je važna kemijska analiza tla koja pokazuje količinu hranjivih elemenata. Na temelju kemijske analize te vizualnog pregleda stanja voćnjaka i očekivane količine uroda, određuje se količina gnojiva koju je potrebno dodati.
Gnojidba vinograda je slična kao i gnojidba voćnjaka. Koristimo kompleksna mineralna gnojiva, te organska gnojiva. Od organskih gnojiva upotrebljava se stajski gnoj. On je vrlo važan radi održavanja dobre strukture zemljišta i njegove rahlosti. Ukoliko se gnojidba stajnjakom ne bi provodila, ili se organska tvar u vinogradu ne bi nadoknadila na neki drugi način zemljište bi s vremenom postalo sve zbijenije, pa bi njegova obrada postala znatno teža. Da se to ne dogodi potrebno je da se vinograd svake tri do četiri godine gnoji sa 20-40 t/ha stajnjaka. U godini u kojoj se primjenjuje stajnjak, količine mineralnih gnojiva mogu se smanjiti za trećinu.
Od mineralnih gnojiva najpogodnija su ona sa smanjenim udjelom dušika. NPK 7-14-21; 7-20-30 ili 5-20-30. Odnos hranjiva u ovim gnojivima odgovara potrebama vinove loze za gnojidbom. Primjenom 500-700 kg/ha NPK u zemljište se unosi 30-50 kg N, 70-140 kg P, te 110-250 kg K po ha. Tolikim količinama fosfora i kalija podmiruju se cjelokupne godišnje potrebe vinograda ovih hranjivima, a sa 30-50 kg N osigurava se dovoljna ishrana loze dušikom u jesenskom i zimskom periodu.
Primjena većih količina dušika u jesen nije poželjna iz dva razloga. Prvi razlog je da bi preobilna ishrana dušikom mogla produžiti vegetaciju i učiniti lozu osjetljivijom na smrzavanje, a drugi je taj što bi došlo do gubitka dušika njegovim ispiranjem iz tla. Zbog toga se vinogradi u jesen gnoje fosforom i kalijem, a manje dušikom. Iako loza tokom jeseni i zime ne uzima veće količine fosfora i kalija, oni se ne ispiru, jer se čvrsto vežu u tlo. Potrebno ih je unijeti što bliže korijenovu sustavu, tj. što dublje u tlo.
Na osnovu mnogih analiza utvrđeno je , da za prinos od 6 do 18 t/ha grožđa, vinova loza iznese iz tla ; čistog dušika od 40-150 kg, fosfora od 10- 60 kg, kalija od 40-200 kg i kalcija od 25- 100 kg. Prema tome, vinova loza koristi iz tla znatne količine hranjiva koje treba redovito nadoknađivati, žele li se osigurati redoviti i viskoki prinosi.
Obavi li se gnojidba i obrada tla u voćnjacima i vinogradima redovito svake jeseni, uloženi trud višestruko će biti nagrađen bogatim urodom sljedeće godine.
Anamarija Filipović, mag.ing.agroekologije