U svijetu, ozima pšenica zauzima veće površine i u prosjeku daje veće prinose u odnosu na jaru i njezin je ekonomski značaj time veći. Ozima pšenica daje ne samo veći, nego i stabilniji prinos od jare.
Pšenica se koristi u mlinarstvu, prehrambenoj i farmaceutskoj industriji. Najznačajniji je ratarski usjev, te je njome zasijana ¼ obradivih površina na svijetu. Ozimoj pšenici za uzgoj odgovaraju umjerene zime, dok su suhi kontinentalni predjeli manje povoljni, pa se uzgaja jara. Hrvatska se nalazi u povoljnoj zoni uzgoja pšenice u pogledu prirodnih uvjeta za proizvodnju.
Vrijeme sjetve igra veliku ulogu u njezinoj otpornosti na mraz. Vrlo rana i jako kasna sjetva nisu dobre jer biljke često budu oštećene od mraza. Optimalni rok sjetve je od 15.- 25. listopada.
.
Plodosmjena je važan čimbenik u proizvodnji ozime pšenice. Pšenica ne podnosi proizvodnju u monokulturi zbog opasnosti od pojačanog razvoja bolesti. Najčešći predusjev za pšenicu jest kukuruz (poželjno kraće vegetacije), a najbolji predusjevi su leguminoze (grah, grašak, soja), krmne leguminoze te industrijsko bilje (uljana repica, suncokret, šećerna repa). Isto tako, zelena gnojidba, kao i leguminoze, obogaćuje tlo humusom, popravlja strukturu, duboko prodire korijenjem, crpi vodu iz nižih slojeva te tako čini tlo rahlijim.
Pretkultura određuje veći ili manji broj operacija obrade tla. Poslije ranijih predkultura potrebno je obaviti plitko oranje ili duboko tanjuranje, zbog unošenja biljnih ostataka i očuvanja vlage, a zatim oranje na punu dubinu s unošenjem osnovne količine mineralnih gnojiva. Dubina osnovne obrade ovisi o tlu i klimatskim uvjetima, a prosječno se kreće oko 25 cm. Dopunska priprema tla za sjetvu obuhvaća tanjuranje, drljanje ili sjetvospremač, pri čemu se stvara usitnjeni površinski sloj. Poželjno je da bude orašaste strukture. Tako se omogućuje ujednačenje klijanja odnosno nicanja. Istom operacijom u tlo se unosi i startna količina mineralnog gnojiva. Međutim, ako je oranje izvršeno puno ranije, tlo se dosta zbija i pojavljuju se korovi, pa se pri predsjetvenoj pripremi tlo obvezatno kultivira i drlja. Stvoren pravilnom predsjetvenom obradom rastresit i čist od korova, oranični sloj tla trebao bi sačuvati vlagu u nižim horizontima. Sjeme posijano u vlažni sloj tla brzo klija, a klijanci lako probijaju površinu, te se pojavljuje vegetacija pšenice normalne gustoće.
Sjetvom domaćih, visokorodnih sorata pšenice i primjenom visoke agrotehnike postižu se prinosi između 6 i 7 t zrna po ha. Za takve prinose treba osigurati pravilnu i obilnu ishranu. To se može postići gnojidbom u osnovnoj i predsjetvenoj pripremi tla, te prihranama u tijeku vegetacije.
Gnojidba mora biti u skladu s plodnošću tla i planiranim prinosom. U našim proizvodnim uvjetima vrlo mali broj poljoprivrednih prizvođača raspolaže točnim podacima o opskrbljenosti parcela hranjivima. Uobičajeno je korištenje mineralnog gnojiva NPK formulacije 15 : 15 : 15. Međutim, to nije dovoljno. Preporučuje se u osnovnoj gnojidbi zaorati 100 kg/ha UREA-e i 300 kg/ha N:P:K formulacije 7:20:30, a u startnoj gnojidbi 200 kg/ha N:P:K formulacije 15:15:15. To ukupno u čistim hranjivima iznosi: 51 kg N/ha, 90 kg P2O5/ha i 120 kg K2O/ha. Kroz prihrane dodajemo 90-100 kg N/ha.
Pšenica za prinos od 6 tona /ha treba: 150-160 kg N/ha, 80-100 kg P2O5/ha i 100-120 kg K2O/ha.
Da bi se pšenica uspješno razvijala i optimalno koristila mineralna gnojiva, neophodna je pravilna i kvalitetna obrada tla, visokorodna sorta i kvalitetno sjeme, dobra zaštita od suvišnih voda, te efikasna zaštita od bolesti, štetnika i korova.
Anamarija Filipović mag.ing.agroekologije